Dok svi pišu o svemu, ja sam odlučila pisati o početku.
Odakle je sve krenulo? Od kuda cijela priča?
Kad ti je s 12 godina dijagnosticirana skolioza i kad s tih istih 12 godina kreneš obilaziti fizioterapeute, liječnike, radiologe i sve one koji misle da će ti pomoći, a ti jednostavno znaš da nema pomoći i znaš da onaj ružni, plastični, neudobni „oklop“ ili ti ortoza neće učiniti bolje tvojim leđima. I onda te uz sve to mama odluči upisati s 15 godina na pilates… Moje prvo pitanje je bilo- „To je ono za babe s velikim loptama?“ I bilo je, moja visoko stupnjevita skolioza, koja je bila spremna za operaciju, dovela me do instruktora pilatesa. Krenula sam na „taj babski pilates“ i uvidjela značajne promjene na tjelesnom izgledu, manje bolna leđa i zamislite tamo nisu išle samo „babe“.
Išle su mlade cure s istim potrebama poput mojih. Četiri godine srednje škole provela sam tri puta tjedno na satovima pilatesa. Zatim sam se educirala za pilates intruktora. Nakon odslušane edukacije, krenula sam raditi u studiju gdje mi je pružena prilika s obzirom da nisam imala nikakvog iskustva u vođenju treninga. Svakim satom sam sve više učila, ponajviše od svojih klijenata. Moja skolioza je cijelo to vrijeme i dalje prisutna i podsjeća me na to da bez obzira što sam instruktor i ja imam veliki fizički problem.
Također, ta ista skolioza je poticaj mojim klijenticama za bolje, više i uspješnije vježbanje te da potom sljede rezultati istog. Sad je prošlo 3 i pol godine od kad sam instruktor pilatesa, a ono što je krenulo s jednom skoliozom tražilo je ogromnu razinu motivacije i želje za uspjehom. Ogroman trud, nebrojeno neprospavanih noći, rada i osmijeha sam dala svojim klijentima, kako bi svi bili zadovoljni, a moja skolioza je bila samo početak ovog divnog životnog putovanja.